Svadbeni običaji u Hrvatskoj

Hrvatska u sebi objedinjuje vrlo različite krajeve, različita narječaja i različite običaje. Takva se različitost može primijetiti i prilikom svadbenih običaja. Iako se danas sve više organiziraju svadbe nalik na one američke i zadnoeuropske samo za najbližu rodbinu i prijatelje, a često se više ni ne organiziraju subotom, nije loše prisjetiti se običaja vezanih uz svadbu iz cijele Hrvatske. Možda među njima možete pronaći inspiraciju pa čak i na svojem modernijem vjenčanju uklopiti poneki element tradicije. 

Kontinentalna Hrvatska

Na krajnjem sjeveru Hrvatske kajkavska kultura ima velik udio i u tradicionalnim svadbama.  Tradiconalna svadba, posebno u  Međimurju,  podrazumijeva oko 200-250 gostiju. Prije samog vjenčanja, još nakon zaruka, u kući se mladenaca, njegovoj ili njezinoj, obično priredi nešto što mladencima, a i njihovim obiteljima zadaje pune ruke posla. Riječ je o tzv. „natepanju“, međimurskom običaju zasipanja dvorišta perjem, toaletnim papirom i svakakvim smećem. Odakle seže ova tradicija nije sa sigurnošću potvrđeno, no svakako nije jedan od poželjnih običaja.

Na sam dan vjenčanja mladoženja sa svojim prijateljima i obitelji ide u rodnu kuću mladenke gdje se odvijaju običaji tzv.spričavanja i kupovanja mladenke. Obavezni dio svadbenog slavlja je lomljenje tanjura prije posluživanja juhe za sreću mladencima, posluživanje štrukli, a neizostavan je dio ples s mladenkom. Prilikom plesa mladenka ili pak njezina kuma drži košaru koju joj gosti ispunjavaju novcem prilikom plesa s njome. U nekim dijelovima Slavonije svaki gost dobije svijeću. Prije nego što krene ples s mladenkom, sva se svjetla ugase, a gosti jedan po jedan dolaze do plesnog podija i slažu svijeće u obliku srca, a tek potom plešu s mladenkom.

Na vjenčanjima nisu izostavljene ni ceremonije opraštanja mladenaca s njihovim obiteljima.

Neki od poznatihrečenica koje mladenac izgovara na večeri u kajkavskim krajevima su sljedeće:

Dragi japek i mamika, dragi brati i sestre, japice i mamice, ja vam denes othajam na dalki put, na kakši još nigdar nisam othajal. Ako sam vam se gda zameril ili kaj hudoga napravil, prosim vas, oprostite mi i rečite: Idi sinek, ide, i daj ti Bog srečnoga pota!

U ime mladenke obično se oprašta netko od njezinih gostiju otprilike ovim riječima:

Dragi japek, vi jeste z menom mnogo trpeli, dok ste mene od moje mladosti o vak zdravo i veselo othranili i denes ovomu mladencu vu roke dali. Ako sam vam se da kaj zamerila,  oprostite mi i rečite: Idi, čerka,  idi, srečnega ti pota Bog daj.

Dakako,  neizostavnu ulogu u ceremoniji vjenčanja imaju gosti, a njihova uloga počinje još i prije same svadbe. U kućama mladoženje i mladenke okupljaju se njihovi gosti. Kod mladoženje je to mnogo veselije, obično je u to uključeno piće dobrodošlice, hladna predjela i živa glazba, a kod mladenke se sve fokusira na njezino spremanje za veliki dan. U nekim je selima, posebice u Slavoniji, to spremanje gotovo obredno. Mladenku odijevaju njezine vršnjakinje, ali uvijek uz nadzor starijih i već udanih žena.

Nakon što se ona spremi, po nju dolazi mladoženja sa svojom pratnjom, što uključuje već ranije spomenute običaje kupovanje mladenke, a tzv. kupnju obavlja djever.  Trenutak u kojem se pojavljuje mladenka i mladoženjina je obitelj prima k sebi zasigurno je bio najvažniji trenutak u prošlosti svadbenih ceremonija.

U Zagrebu i okolici i danas se zadržao običaj posipanja riže po mladencima na izlasku iz crkve. Riža je simbol plodnosti pa se time mladencima želi mnoštvo djece i što ranije zasnivanje obitelji.

Važno je napomenuti da kontientalna Hrvatska, pa čak ni pojedine županije unutar sebe, nisu jedinstvene u svadbenim običajima. Štoviše, vrlo je čest slučaj da svako selo ima svoju tradiciju i svoje običaje.

Primorska Hrvatska i Istra

U Istarskoj enciklopediji također su zabilježeni neki svadbeni običaji. Neki svadbeni običaji karakteristični za Istru uključuju prosidbu s ritualiziranim razgovorom, napovijedi kante u crkvi, prevoženje škrinje iz mladenkine kuće, postavljanje prepreka koje pripremaju mladići  iz mladenkina sela. Na sam dan vjenčanja mladenka se izvodi iz kuće nakon obrednoga razgovora između mladoženjinih svatova i mladenkinih ukućana te ponegdje i nakon izvođenja lažne nevjeste. Svadbena povorka u Istri poznaje institucije staroga svata, kumova, a često je prati svečana melodija tzv. mantinjada izvođena na sopelama (roženicama). Prirema se i posebni savdbeni kolač koji se razlomi te se baca jabuka preko kuće za sreću u braku. Jabuka je poznat simbol u ceremonijama vjenčanja još od vremena starih Slavena.

Poznat je običaj kolenčića, tj. djeteta koje mlada posjedne na koljeno radi plodnosti.

Na otoku Krku posebnu važnost imali su vjenčići u kosi koje su mladenke nosile. Oni su simbolizirali čistoću i nevinost, a obično se na blagdan Velike Gospe u Omišlju na Gospin kip stavio vjenčić koji je mladenka nosila.

 

Dalmacija i Dalmatinska zagora

Običaji uoči vjenčanja širom Dalmacije su slični, prvo prezentiraju igru nadmudrivanja pri “kupnji” mlade, dok darovi koje ona donosi u novu kuću simboliziraju budućnost bogatu ljubavlju, obiljem i srećom.Tradicija puka podrazumijeva i svadbene običaje, čiji se scenarij godinama nije mijenjao, tek prilagođavao modernijim vremenima.  I prije samog vjenčanja veliku ulogu imaju obilaji. Sve započinje prosidbom djevojke, koju dolazi isprositi maldićev otac.  Prvo je na redu bila obilna večera koju je morala spremiti mladenka, a tek pred kraj večere mladićev bi otac izvadio maramicu koju je mladenka radnije dala svome odabraniku i rekao:

– Moj je sin našao ovu maramicu, pa neka je uzme ona čija je!
Djevojka bi na to morala upitati svog oca:
– Ćaća, smin li je uzeti?
Na što bi otac, ako se slaže s tim brakom, odgovorio:
– Uzmi ćeri, sritno ti bilo!

Tim je riječim bilo potvrđeno da je djevojka isprošena te je uslijedilo simbolično darivanje mladenke vunenim čarapam (bičvama) i rupcima.
Zanimljiv je i običaj dolaska u kuću mladoženjine obitelji koji slijedi nakon svadbe. On se rijetko gdje zadržao, no  u prošlosti je to išlo ovako:  sam dolazak u novu kuću za mladu je značio još jednu provjeru – mladenka je morala s vrha barjaka uzeti jabuku i prebaciti je pred svekrvom preko svoje nove kuće. Nakon toga mladoženja ju je morao prenijeti preko praga, a u spavaćoj bi ih sobi čekala škrinja s darovima koje je mladenka donijela svojoj novj obitelji.

 

Dakako, ovo su samo neki od zanimljivih svadbenih običaja diljem Hrvatske. Napomenimo da svaki kraj ima svoje običaje. Istražite običaje svog mjesta pa razmislite biste li voljeli zadržati tradiciju i unijeti ih u svoje vjenčanje.

preloader